Kada kažemo da je stan u Zagrebu „skup“, često zaboravljamo staviti ga u širi europski kontekst. Pogled na aktualne podatke o prosječnim cijenama kvadrata u glavnim gradovima Europe otkriva da smo, zapravo, još uvijek daleko od samog vrha. Dok se za jedan kvadrat u centru Pariza traži vrtoglavih 9.530 €, a u Luksemburgu čak 11.035 €, u Zagrebu je prosjek tek 2.917 € – i to za novogradnju, koja je obično najskuplja.
No, ta razlika ne znači da Zagrepčani lakše dolaze do vlastitog krova nad glavom. Naprotiv, ključna riječ je odnos cijena i primanja. U Luksemburgu i Parizu plaće su višestruko veće nego u Hrvatskoj, a kamatne stope dostupnije. Drugim riječima, dok prosječni Parižanin može računati na financijski sustav koji ga prati, Hrvati se nerijetko bore s nesrazmjerom između mjesečnih primanja i cijene kredita.
Zanimljivo je i promatrati kontraste unutar regije. U Ateni se kvadrat još uvijek može pronaći za 2.317 €, u Rigi za 2.597 €, a u Valletti na Malti za 2.437 €. To su razine koje pokazuju da jug Europe, unatoč turističkom boomu, i dalje nudi relativno „povoljne“ prilike – barem za strance koji kupuju gotovinom.
Na drugom kraju spektra nalaze se gradovi poput Amsterdama (8.350 €), Dublina (7.419 €) i Beča (7.702 €), gdje tržište pritišću i manjak zemljišta i visoka potražnja.
Zaključak? Hrvatska se nalazi u sredini europske ljestvice: nismo ni najskuplji ni najjeftiniji, ali smo u nezavidnoj poziciji jer domaće plaće ne prate rast cijena. Upravo u toj razlici leži ključna frustracija hrvatskih kupaca – kvadrat možda nije skuplji od zlata, ali u Zagrebu ga sve češće tako doživljavamo.