Tko je prije pet godina mogao zamisliti da će se europske ekonomije navikavati na kamate koje se penju preko četiri, pa čak i pet posto? Dok su u Zagrebu ili Beču nekretninski agenti navikli klijentima govoriti da su „stope povijesno niske“, danas se s jednakom lakoćom govori o „novoj normalnosti“.
No, brojke ne lažu. Pogled na usporedne podatke za 2025. i 2024. godinu otkriva nekoliko jasnih trendova. Australija, recimo, u samo godinu dana spustila je kamatnu stopu s 6,27% na 5,83%. Naizgled mali pad, ali u kontekstu globalnog zatezanja, riječ je o signalnoj raketi – monetarna politika polako otpušta kočnicu. Brazil, s druge strane, pokazuje koliko je inflacija tvrdokorna: stope su i dalje dvoznamenkaste, 10,47% u 2025. naspram 9,45% godinu ranije.
Europa, međutim, igra drugu igru. Austrija i Belgija zadržavaju se u zoni od 3 do 3,5 posto, što je dvostruko više od prosjeka protekle dekade. To znači da europske obitelji i poduzeća ulaze u razdoblje kada je kredit realno skuplji, a inflacija – barem na papiru – pod kontrolom. Ako dodamo i Bugarsku, s prosjekom od 2,92% u pet godina, jasno je da se stara podjela na „stabilnu jezgru“ i „periferiju s rizikom“ postupno briše.
Zanimljiv je i slučaj Bosne i Hercegovine: stopa od 3,93% ostala je identična u dvije uzastopne godine. Na prvi pogled – stabilnost. No, u stvarnosti, to je znak da monetarna politika nema dovoljno manevarskog prostora, jer se kreće između vezanosti za euro i domaćih ekonomskih slabosti.
Ako izvučemo prosjek, dobivamo još jednu poruku: posuđivanje novca nikada više neće biti jeftino kao u eri 2015.–2020.. Čak i u Kanadi ili Čileu, gdje su stope oscilirale, prosjek se u pet godina kreće između 4 i 5 posto – razina koja je nekada bila alarmantna, a danas se smatra podnošljivom.
I tu dolazimo do ključnog pitanja: što znači nova normalnost?
Za građane – skuplje kredite, sporije otplate i promišljenije zaduživanje. Za poduzetnike – manju spremnost na širenje, jer je cijena kapitala viša. Za države – povratak realnosti u kojoj kamate na javni dug više nisu zanemariv trošak.
U tom smislu, 2025. nije samo još jedna godina u tablici. Ona je crta razdvajanja između starog svijeta „besplatnog novca“ i novog svijeta u kojem se svaki postotak kamata računa, a banke ponovo postaju teška vrata kroz koja prolazi svaki investitor.
I, paradoksalno, baš zato što su stope više – tržišta su mirnija. Jer, kako kažu stari bankari: nema stabilnosti bez cijene novca.